Profesor Hrvoje Kačić bio je ugledni hrvatski pomorski pravnik s bogatim i raznovrsnim stručnim, političkim i sportskim životopisom. Rođen je u Dubrovniku 1932. godine, diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1956. godine, a nakon vježbeničkog staža na Općinskom sudu u Dubrovniku i Visokom trgovačkom sudu u Zagrebu te položenog pravosudnog ispita zaposlio se u Atlantskoj plovidbi u Dubrovniku 1961. godine, dok je odvjetnički ured u Zagrebu otvorio 1989. godine.

Osim što je bio član Hrvatskog društva za pomorsko pravo te član Upravnog odbora Društva, bio je i titularni član Međunarodnog pomorskog odbora (Comité Maritime International – CMI), tako da je sudjelovao u radu CMI-a u raznim pododborima te je sudjelovao na konferencijama u Ateni (1962.), New Yorku (1965.). ), Tokiju (1969), Hamburgu (1974), Rio de Janeiru (1977), Montrealu (1981), Lisabonu (1985), Parizu (1990), Vancouveru (2004), Dubrovniku (2007) i Ateni (2009). Kao član nacionalnog izaslanstva prisustvovao je nizu sastanaka UNCTAD-a i brojnim zasjedanjima raznih diplomatskih konferencija na kojima su razmatrana pitanja pomorskog osiguranja i prijevoza robe morem, sudjelujući također u radnim skupinama i odborima za izradu nacrta akata tijekom pripremnih aktivnosti za različite međunarodne pomorske konvencije. Od 1970. do 1974. bio je predsjednik Stalnog pravnog odbora Međunarodne udruge brodovlasnika (International Shipowners’ Association – INSA) u Gdyniji. Od 1981. do 1985. bio je član Izvršnog odbora Međunarodne udruge havarijskih likvidatora (International Association of Average Adjusters) u Antwerpenu, dok je od 1980. do 1994. bio direktor UK P&I Cluba i član Izvršnog odbora International Association of Insurance Supervisors (IAIS).

Profesor Kačić je kao sveučilišni profesor bio pročelnik Pomorskog odjela Sveučilišta u Dubrovniku i nositelj nekoliko kolegija na poslijediplomskim studijima na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Splitu i na Inter-University Centru u Dubrovniku. Bio je pozvani predavač na brojnim sveučilištima u Italiji, Velikoj Britaniji, Belgiji, Nizozemskoj, Norveškoj, Španjolskoj, SAD-u, Kini, Nigeriji, Austriji, Njemačkoj, Rusiji, Japanu, Singapuru i Novom Zelandu. Objavio je četiri pravna udžbenika i niz članaka koji pokrivaju razne aspekte pomorskog prava.

Bio je politički angažiran u procesu stjecanja hrvatske neovisnosti, međunarodnog priznanja i višestranačke demokracije. U Hrvatski sabor izabran je na prvim demokratskim izborima 1990. godine kao nezavisni kandidat te je izabran za predsjednika saborskog Odbora za vanjsku politiku. Profesor Kačić predstavljao je Hrvatsku na Konferenciji o bivšoj Jugoslaviji u Haagu u rujnu i listopadu 1991. godine, a bio je i član izaslanstva Hrvatskog sabora pri Vijeću Europe, parlamentarne skupine u Srednjoeuropskoj inicijativi. Od 1994. do 2001. bio je predsjednik Državne komisije za granice Republike Hrvatske i napisao je knjigu o tom razdoblju pod naslovom „Služeći domovini“.

Kao svjetski poznati vaterpolist bio je vaterpolski reprezentativac od 1950. do 1961. godine te je nastupio na Europskom prvenstvu u Beču 1950. (brončana medalja), Olimpijskim igrama u Melbourneu 1956. (srebrna medalja), Europskom prvenstvu u Budimpešti 1958. (srebrna medalja), Mediteranskim igrama u Bejrutu 1959. (zlatna medalja) i Olimpijskim igrama u Rimu 1960. (četvrto mjesto). Tri puta je biran u najbolju vaterpolsku momčad svijeta (1956., 1957. i 1960. godine).

U brodarskim i pomorskopravnim krugovima Hrvoje Kačić ostat će zapamćen kao stručnjak koji je na majstorski način uspijevao spojiti svoje akademsko znanje i bogato iskustvo brodarske prakse. Uvijek je bio u prvim redovima rješavanja novonastalih problema u području brodarstva iznoseći svoja stajališta i predlažući rješenja u različitim međunarodnim tijelima, a ujedno je svoja promišljanja predstavljao javnosti kroz znanstvene i stručne radove. Njegovi prijatelji i kolege u sjećanju će zadržati sliku dobrog, otvorenog i velikodušnog čovjeka, koji je živio po svojim načelima slobode, otvorenosti i marljivog rada, uvijek spremnog za razgovor, suradnju i pomoć.