Hrvatska delegacija na zasjedanju u Beču, studeni 2019. Nataša Šarić Maloseja (prva s lijeva) i Petar Kragić (sjedi prvi s lijeva) sa delegatkinjom CMI-ja Ann Fenech (druga s lijeva) i kineskom delegacijom.
Rad na Konvenciji o sudskoj prodaji brodova
Brod je imovina koja jamči potraživanja vjerovnika, s obzirom da oni imaju pravo zaustaviti brod i zatražiti od nadležnog suda njegovu prodaju kako bi se naplatili od postignute cijene. S obzirom da je je pomorstvo naj među-narodnija (bolje reći naj među-državnija) djelatnost, jer brodovi plove širom svijeta, potrebno je da se sudska prodaja obavljena u jednoj državi prizna u drugim državama. Kupac može brod nesmetano koristi samo ako su posljedice sudske prodaje priznate u zemlji upisa broda i, s obzirom da sudska prodaja – u načelu – gasi sva potraživanja prema brodu, u državama u kojima brod plovi.
S obzirom da se u praksi u određenom broju slučajeva to nije dogodilo, kupci su bili izloženi zahtjevima navodnih vjerovnika prema brodu. Zbog toga je CMI pokrenuo inicijativu za izradu Konvencije o sudskoj prodaji brodova. Kao početak inicijative može se uzeti sastanak izvršnog odbora CMI-ja u Dubrovniku 2007. g. Nakon toga je oformljena radna grupa koja je u 2010. g. poslala upitnik nacionalnim udruženjima. Na temelju njih sastavljen je prvi nacrt konvencije 2011. g., a kasnije i drugi koji je razmatran na konferenciji u Beijingu u listopadu 2012. g. Dorađen nacrt konvencije ponuđen je IMO-u. Nakon što ga je on odbio uvrstiti u svoj program, CMI je organizirao kolokvij na Malti u veljači 2018. g. gdje je inicijativa dobila veliku podršku pomorske privrede, pa ju je UNCITRAL prihvatio i uvrstio u svoj program. Osnovana je radna grupa u UNCITRALU-u koja radi na tekstu konvencije.
Hrvatska se delegacija u toj radnoj grupi zalagala, između ostalog, za uvođenje digitalnog obavještavanje (oblika javne dostave), što bi riješilo zabrinutost za propisno i svrsishodno dostavljanje poziva za sudsku prodaju broda od strane države prodaje. U nacrtu konvencije obavještavanja vjerovnika o pokretanju postupka sudske prodaje broda prepušteno je sudovima zemlje prodaje (njenom nacionalnom pravu i, u slučaju spora oko zakonitosti dostave, njenim sudovima), s time da konvencija – sa svoje strane – propisuje neke uvjete, poput sadržaja obavijesti i listu adresata. U ranijim verzijama nacrta konvencije sudska prodaja ne bi imala međunarodni učinak, ako je obavještavanje bilo protupropisno, bilo zato što nije ispunjavalo uvjete konvencije (vezane za sadržaja obavijesti i adresate) ili uvjete nacionalnog prava zemlje prodaje. Ova je odredba kasnije izbrisana. Veliki pomak se dogodio kad je IMO prihvatio objavljivati obavijesti (pozive) na svojoj internetskoj platformi GISIS – Global Integrated Shipping Information System. Hrvatska je delegacije tada predložila da se uz čin objavljivanja / propusta objavljivanja vežu pravne posljedice, jer nema smisla u pravnom dokumentu propisati određenu obvezu, koja nema nikakvih pravnih učinaka / sankcija. Delegacija se najprije zalagala za smanjenje razloga za neprihvaćanje prodaje, ustvari Potvrde o prodaji (koji su svedeni na povredu javnog poretka), a kasnije je predložila (vidi prilog) da se u njih uvrsti neobjavljivanje prodaje digitalnim putem (tj. propuštanje digitalne javne dostave obavijesti o pokretanju postupka prodaje), umjesto (gore spomenute) izbrisane odredbe da sudska prodaja nema međunarodni učinak ako je bilo propusta u (klasičnom) obavještavanju od strane zemlje prodaje.
Čini se da bi neprihvaćanje ovog prijedloga uvelike umanjilo pionirski značaj uvrštenja digitalnog obavještavanja u međunarodnu konvenciju, zbog propusta njenog logičnog pravnog integriranja.
